Moja draga supruga, naš divni klinac i ja dojurili smo odmah poslije posla, ranije jednostavno nismo stigli. Prvi dojam OK. Čist dizajn sa naglaskom na industrijski stil. Klasična kombinacija drveta i metala isprepletena kroz cijeli lokal ali sve sa mjerom. No ne prezivam se Mikulec pa ću prijeći na bitno…
Prva stvar kad ulazite u Lars&Sven izbijte iz glave sve što su vas razni lanci tipa McDonalds, Burger King i slični naučili ali izbijte iz glave i sve što su vas naučili razni fast food i wannabe burger jointi. Razmišljajte ovako – došao sam pojest nešto onako “s nogu” ali ipak pojest.
Ovo mjesto će vas podsjetiti na ono što nas je vulgarni konzumerizam isprogramirao zaboraviti a to je da nije bitno KOLIKO nego ŠTO i KAKO. Sada vjerojatno večina ljudi misli da će tu dobiti neki slider sa fancy nazivom i da će ih opalit po džepu. Naprotiv. Do suza radosnica mi je drago reći da će te u Lars&Sven dobiti BURGER. Da, ni manje ni više od onoga po što ste došli.
Svi koji me znaju, znaju da me ima za dva poštena čovjeka i to easy pa će njima nastavak ovog posta biti tim značajniji a svima koji me ne znaju velim ovako – hranu volim, volim je pripremati, volim je nabavljati, volim je jesti…meni je to ozbiljna tema i sa klopom se ne šalim.
Na iznimno customer friendly pultu za preuzimanje narudžbi vrlo brzo usprkos tome što je prvi dan, što klinac od 6 godina ima svoju viziju burgera, što ni mi kao mušterije nismu ufurani u to što i kako, što nisu sve stvari još ni unešene u program, naručiš klopu i dobiješ svoj buzzer. Da dobiješ malu spravicu koju nosiš sa sobom na stol i to čudo fakat zasvijetli i zazvoni u tom trenu kada je tvoja narudžba spremna (vani je to normalna stvar al u Hrvatskoj 2019 to je u rangu Star Treka) i možeš je pokupiti na pultu za preuzimanje narudžbi. Fora stvar, smanjuje gužvu oko pulta i puno je, kako da kažem, ljudskija od onih brojomata gdje imam osjećaj ko da sam u banci pa samim time gubim tek.
Naravno da sam naručio Črnog Gada (u Hrvatskoj Crna guja) i stiltao se ali istovremeno i razveselio pa mogao bih reći i ostao pomalo ganut kada me čovjek pitao kako pečen burger želim. Medium. Promrmljao sam usplahireno ko tinejdžerka poslije prvog kissa još uvijek pun nevjerice da ma netko u Zagrebu u 2019 godini konačno pitao kako pečen burger želim.
Dva Črna jedan medium i jedan well 2 puta krumpirići, Cola, Jamnica i ERIK dječiji meni (sa poklonom za klinca i to boljim od Happy Meala) sa modifikacijom burgera bez ikakvog povrća sa šnitom sira. To je bila narudžba. Zapravo nakon nekoliko minuta prezentiranja svega što sam online mogao skupiti o Lars&Sven-u mojoj boljoj polovici i mali buzzer se javio. Bog ga blagoslovio!! Veselo poskočim, sad ko me zna valja se od smijeha jer da se ja odlijepim od majke Zemlje potrebna je više magija nego fizika ali jesam, i pokupim tri tacne i eto me nazad za stolom.
Iskreno, jer cijeli je post takav gledam Črnog Gad-a i mislim si nekak sam zamišljao veći burger. E sada se vraćam na ono nije bitno koliko nego što i kako. Dakle burger je najnormalnije veličine. Nije onaj kržljavac iz Mekića nije ni BurgerKingovac al nije ni ko ona steroidna provala iz MekPersa. Burger normalne veličine popraćen jednako normalnim (veličinom) krumpirićima. Pa u čem je fora čovječe da su oni onda 4 godine zaredom najburger Ljubljane?! Zagrizem onako muški u to crno pecivo, Cheddar, pancetu i burger od Black Angusa…
Da mi oprostite na izričaju ali JBT!! Prvo dragi čovječe, jer ime ti ne znam, koji si me pitao kako pečen burger želim – hvala ti. Bez prekenjavanja ti hvala jer em sam dobio zaista i stvarno medium burger, em je taj burger bio ukusan u tri pikse marmelade em ga stvarno taj umak od smokava baca u tako delikatni balans da te samo vuče da zagrizeš još i još i još… To je otprilike i razlog zašto niti jedne jedine slike nemam jer sam ko djevica bil uzbuđen i jednostavno sam od uzbuđenja zaboravio evidentirati divotu koja je Črni Gad. BTW čim se pojavi prilika budem par fotki okinuo i nadopunio post 😉
Dobro mi došli u Hrvatsku, u Zagreb, u kvart, dragi moji Lars&Sven-ovci – dobro mi došli. Pecivo, da sad kužim jedan intervju koji sam čitao sa gospodinom Novakom u kojem je rekao da je pecivo jako bitno. Je jako je bitno i jako sjajno, mekano, sočno ali dovoljno porozno da zadrži 95%+ umaka u burgeru. Krumpirići – reći će ljudi kaj pomfri ko pomfri. Kaj kad nije. Ne znam kaj s njim rade i kako ga peku i sigurno je stvar kaj ga ne zamrzavaju ali pomfri je hrskav ali krumpirast. Znam zvuči glupo ali nemrem bolje objasnit.
Onaj intervju što sam ga spomenuo…u njemu je gospodin Novak rekao da je cilj ne napraviti Ferrari nego Golf, imati zadovoljnu mušteriju za razumnu cijenu. Gospodine Novak reći ću to, kao i Vi, automobilskom analogijom – da je Golf dobar ko Črni Gad Ferrariji bi letjeli na mlazni pogon prije 20 godina. Daleko ste vi iznad Golfa u toj analogiji sa svojim burgerima i samo ustrajte na tome.
Rezime svega Ja sam živina od čovjeka i jedan Črni sa jednim krumpirićima me zasitio, da bio sam sit od burgera. Tome smo se supruga i ja najviše čudili jer nas je onaj davno prije spomenuti konzumerizam navikao da burger mora biti u lepinji da bi bio “dovoljan” ili moram uzeti bar dva ili više. Vidi vraga nema potrebe. Supruga, klinac (koji je BTW u još jednom skoku u razvoju pa jede ko termit) i ja (vidila me ekipa za pultom koliki sam) smo bili siti. Siti, sretni, oduševljeni, iznenađeni…
Ono kaj sve zanima, a na početku sam objasnio da je to krivi pristup, kolko je to koštalo. 257kn (i koja lipa). Sad konzumerizam u svima radi u 6oj brzini i zbraja se koliko je to kila mesa, koliko je to burgera na okretištu, kolko kebaba se sa time može kupit. Ja pitam ako u istoj postavi odemo tipa na pizzu u neku prosječnu pizzeriju u Zagrebu hoćemo li proći išta jeftinije – ne, a restorane neću ni spominjat. Sutra idemo u kino…Cinestar…u Branimir centru…..par metara od Lars&Sven-a….hmmm kakva slučajnost…..
Kada kupimo novi i/ili rabljeni mobitel osim standardnog podešavanja zvukova, slikica, otiska prsta, prepoznavanja njuške i ostalih divota koje se “moraju” napraviti već smo odavno naučili da na mobitelu nikada dosta mjesta. Nema veze što danas već osrednji uređaji dolaze sa 32 ili 64 gige interne memorije i proširivi su do minimalno četvrta terabajta kao u kamen na Sinaju zapisano je da u mobitel moraš natandrčit najveću karticu koju možeš a da džep to može podnijeti.
Lijepo je to jer onda možeš naslikavat i snimat video uratke dok ti se mobitel na rastopi u ruci a aplikacija možeš nakalemit na mob da ih moš listat ko na playstoreu. Osim toga ako nemaš mjesta stavit na telefon kompletni GoT onako da se nađe dok čekaš uputnicu kod doktora šta si ga uopće kupovao…jel tako. E sada većina ljudi ode u dućan pa stavi 2 – 3 glave na stol i pita kolko GB može za te pare nagurat u svoj mobitel ili pita u dućanu kolko GB max može pa u dućanu ko kruh i mlijeko da kupuju dođu na blagajnu i čitaju sa papirića….Ja bi jednu microsdxc karticu od 256GB….Dok se prodavač samo ped*rski smije jer će ti utrpat onu za 8 glavi a ti se nećeš ni snać…
Da to ne bi bilo tako, jer vjerovali ili ne mobitel odnosno njegove performanse i brzinu i kvalitetu rada sa lošim odabirom memorijske kartice možete zaklat kao od šale, evo jedan mali “vodič” kroz šumu memorijskih kartica koje vrebaju naše prekokrasne mobitele….
UVOD Da izbjegnemo kretanje u bilo kakvu priču pod bilo kakvim predpostavkama recimo odmah da memorijske kartice o kojima govorimo su MICROSD kartice odnosno MICRO SECURE DIGITAL kartice koji su sljedbenik SD kartica. MicroSD kartice nastale su iz potrebe kada je zaključeno da je upotreba SD kartica kao dodatnih memorijskih modula za mobitele nepraktična zbog njihove veličine. Ovaj tip memorijske kartice razvila je tvrtka SanDisk u suradnji sa tvrtkom Motorola i prvotni im je naziv bio T-Flash.
Naziv je izmijenjen pred samo predstavljanje proizvoda nakon što je T-Mobile uložio žalbu tvrdeći da imaju autorska prava na sve izvedenici T-“nešto” naziva pa je novi naziv kartica bio TransFlash. Na CTIA Wireless sajmu 2005 godine SDA (SD Asssociation – jasno američanska neprofitna organizacija kojoj je svrha unifikacija, optimizacija i pojednostavljenje uporabe “every day user electronics”) predstavila je microSD i microSDHC kartice propisujući minimalnu brzinu čitanja i zapisivanja podataka na 17.6 Mbit/s. Prve microSD kartice dolazile su u kapacitetima od 32, 64 i 128 MB a prvi mobitel koji je koristio ovu vrstu kartica bila je Motorola E398 a nekoliko godina kasnije svi su konkurenti na tržištu počeli sa korištenjem microSD kartica u svojim uređajima.
1. Odabir kompatibilne SD kartice Sve SD kartice identične su u svojim dimenzijama odnosno fizički u utor (slot) za memorijsku SD karticu stati će svaka SD kartica ali neće nužno svaka raditi. Trenutno na tržištu postoje 4 različite vrste/formata kartica. Sa tri od njih je većina ljudi već upoznata a to su microSD, microSDHC i microSDXC a u lipnju 2018 godine tržištu je predstavljen novi format – microSDUC ali proći će još neko vrijeme prije nego li ovaj format kartica bude dostupan u prodaji.
Svaki je pojedini format definiran unutar SD specifikacije ali ne rade na isti način. Rezultat toga je da formati nisu kompatibilni “unazad” odnosno kartica novije tehnologije neće raditi na uređajima koji podupiru stariju tehnologiju. Primjerice ako vam uređaj u specifikaciji ima navedene microSD kartice vrlo vjerojatno neće raditi sa microSDHC a sigurno neće raditi sa microSDXC karticama.
microSD – imaju kapacitet do 2GB i radit će u svim microSD kompatibilnim uređajima microSDHC – imaju kapacitet od 2GB pa do 32GB i radit će u svim microSDHC i microSDXC kompatibilnim uređajima microSDXC – imaju kapacitet od 32GB pa do 2TB i radit će u svim microSDXC kompatibilnim uređajima microSDUC – kapacitet do 128T i zahtjevat će kompatibilne uređaje
Znači osnovna stvar je provjerite u specifikacijama svog uređaja sa kojim je formatima memorijskih kartica uređaj kompatibilan. Pored toga jasno postoji još nekoliko bitnih stvari za provjeriti.
KAPACITET Više je manje, manje je više….Zavrzlama na kvadrat. Neće svaki uređaj koji primjerice podupire microSDXC pokrenuti očitati microSDXC karticu bilo kojeg kapaciteta. Primjerice Samsung Galaxy S9 podržava kartice do 400GB odnosno kartica od 512GB u tom mobitelu vrlo vjerojatno neće raditi. Postoji mala mogućnost da hoće ali je ona vrlo mala. U specifikacijama svog uređaja provjerite do kojeg je maksimalnog kapaciteta vanjska memorija uređaja proširiva.
Ukoliko želite koristiti svoju microSD karticu kombinaciji sa PC-jem (danas je to vrlo rijedak slučaj obzirom da se već samo povezivanjem običnim podatkovnim USB kabelom to može izvesti dok je kartica u telefonu) kako bi prebacivali podatke važno je znati i da li vaš PC podupire sistem u kojem je zapis na kartici napravljen. Primjerice microSDXC kartice koriste exFAT sistem za zapisivanje podataka kojeg Windows OS podupire već preko deset godina ali MacOS tek od verzije 10.6.5 (Snow Leopard).
ULTRA HIGH SPEED – UHS SDHC i SDXC formati mogu podupirati Ultra High Speed (UHS) bus sučelje koje omogućava prijenos podataka na višim brzinama. Tako trenutno imamo tri različite UHS klase odnosno UHS-I (brzina prijenosa do 104MBps), UHS-II (brzina prijenosa do 312MBps), te UHS-III (brzina prijenosa do 624MBps). Kartice više UHS klase radit će na uređajima koji ih ne podupiru (ukoliko podupiru microSDXC) ali sa reduciranom brzinom prijenosa podataka od 25MBps.
2. Odabir brzine kartice
Brzinu same kartice iščitavamo iz 6 podataka na samoj kartici i nerijetko ih proizvođači koriste sve pa ponekad “dešifriranje” same memorijske kartice zna biti avantura za sebe. Kako bih maksimalno olakšao taj zadatak evo malog vodiča za dešifriranje kodova sa kartice.
KLASA – klasa brzine (minimalne) Ovaj broj označava minimalnu brzinu zapisivanja podataka. Trenutno se klasa brzine dijeli na sljedeći način: Klasa 2: min 2MBps Klasa 4: min 4MBps Klasa 6: min 6MBps Klasa 10: min 10MBps
Obzirom da je ovo podatak koji nam govori samo minimalnu brzinu a ne govori ništa o maksimalnoj moguće je da će kartica klase 2 biti brža od kartice klase 6. Kartice klase 10 ipak trebaju biti prvi izbor je brzina sabirnice na karticama klase 10 25MBps-a za razliku od 12,5MBps-a na karticama klase 2, 4 i 6.
UHS KLASA Ovaj podatak pokazuje minimalnu brzinu zapisivanja podataka za microSD kartice koje podržavaju UHS-I, UHS-II i UHS-III brzine sabirnica. Ovaj podatak naveden je u ovom tekstu kao zasebna kategorija jer neki proizvođači na svoje kartice stavljaju oznake obiju klasa za minimalnu brzinu zapisa podataka. Postoje dvije klase UHS-a a to su U1 i U3 odnosno: U1 – minimalna brzina 10MBps U3 – minimalna brzina 30MBps
KLASA IZVOĐENJA APLIKACIJA Ova klasa označava minimalnu održivu brzinu od 10MBps uz dodatni podatak minimalne nasumične brzine zapisivanja i čitanja mjerene u “input/output” operacijama po sekundi odnosno IOPS. Postoje dvije klase odnosno A1 – minimalna nasumična brzina čitanja 1500IOPS; zapisivanja 500IOPS A2 – minimalna nasumična brzina čitanja 4000IOPS; zapisivanja 200IOPS
Ovo je karakteristika kartice koja svoju važnost ima ukoliko planirate na memorijsku karticu instalirati razne aplikacije. Ne posjeduju sve microSD kartice ovu klasu ali to ne znači da neće možda i bolje izvoditi razne instalirane aplikacije
KLASA BRZINE VIDEO ZAPISA Ova oznaka odražava minimalnu sekvencijalnu brzinu zapisivanja podataka prilikom snimanja video zapisa. Veća rezolucija u kojoj se video snima zahtjevat će i veću brzinu zapisivanja odnosno višu klasu. Postoji 5 klasa brzine video zapisa: V6 – minimalna brzina zapisivanja 6MBps V10 – minimalna brzina zapisivanja 10MBps V30 – minimalna brzina zapisivanja 30MBps V60 – minimalna brzina zapisivanja 60MBps V90 – minimalna brzina zapisivanja 90MBps
IZMJERENA BRZINA Iako je generalno točno za predpostaviti da su kartice viših klasa a pogotovo one UHS najbolje u sveobuhvatnoj izvedbi neki proizvođači navode i maksimalnu brzinu čitanja odnosno zapisivanja podataka njihovih proizvoda u MBps odnosno MB po sekundi prilikom prijenosa podataka. Cilj je olakšati odabir korisniku gledajući samo taj jedan podatak. Ipak rezultati koji generiraju te podatke dobiveni su tzv. “in-house” testiranjima koje proizvođač izvodi u svojim testnim postrojenjima i idealnim uvjetima tako da taj podatak treba uzeti sa određenom dozom rezerve. U stvarnosti mnogo je stvari koje će utjecati na primjerice brzinu kopiranja podataka sa memorijske kartice na osobno računalo. Specifikacija računala pa čak i kvaliteta samog USB kabela imaju veliki utjecaj na krajnji rezultat.
RELATIVNA BRZINA Ovaj nas podatak vraća u doba CD-a koji su imali originalnu brzinu prijenosa podataka od 150KBps-a pa su se potom pojavile oznake 2x, 4x, 16x, 32x označavajući koliko puta brže od tih inicijalnih 150KBps-a taj specifični CD funkcionira. Princip je preslikan na memorijske kartice odnosno kada vidite karticu sa oznakom 100x to znači da je njena brzina prijenosa podataka 100 x 150KBps odnosno 15MBps. Opet radi se o rezultatu dobivenom “in-house” u idealnim i kontroliranim uvjetima.
3. Odabir adekvatne kartice za zadatak Najbitnija je stvar kao i u većini slučajeva znati ne nužno što kupujete već zašto. Zamislimo na tren da novac nije u pitanju i kupujete auto. Živite na selu i imate barem 100km makadamskog puta do bilo kakve asfaltirane ceste – zar je vaš izbor Lamborghini Aventador?!?! Sumnjam ali recimo Q7 ili recimo Velar su puno realnije opcije. Isti princip prenosi se i na odabir memorijske kartice ako je “end game” snimanje videa u suludim rezolucijama tipa 8k onda vam je nebitno ima li kartica A2 klasu ili nema ali vam je jako bitno da pričamo o U3, V90 i minimalno 128GB mada bi 256GB bilo idealnije. Jasno sve te želje treba uklopiti u budžet i odvagnuti ono što je bitno. Ona osnovno klasa neka uvijek bude minimum 10 jer već sa klasom 6 možete dobiti “trzavi” video kao nusprodukt manje brzine zapisivanja a koja je kod snimanja Full HD video zapisa jako bitna stvar.
4. Ne kupujte lažnjake Zvuči kao jednostavna i očita stvar zar ne?! Kupiti lažnu memorijsku karticu zapravo je nevjerojatno lako. Naletite li na “akcijsku” cijenu na brendiranu memorijsku karticu (pričam o baš nevjerojatno akcijskoj cijeni – onoj koja vas vuče da možda uzmete dvije i svakako javite svim frendovima) a da se ne radi o provjerenom trgovcu velike su šanse da ste naletili na lažnjak. Prije par godina jedan je od SanDisk-ovih inženjera izjavio da je trećina svih SanDisk memorijskih kartica na tržištu lažno. Do danas situacija teško da se značajno promijenila.
Ukoliko ste se odlučili na online kupovinu od neprovjerenog trgovca svakako provjerite komentare i budite vrlo oprezni prilikom kupnje. Jeftinije nije uvijek nužno bolja opcija. Lažne kartice čak i prikazuju kapacitet koji je na njima i naveden tako da korisnik ništa ne posumnja sve dok se kartica čudno brzo ne popuni. Da provjerite kartice koje već posjedujete možete koristiti sljedeće programe:
5. Ne škrtarite na brand karticama Iako je uvijek privlačno proći jeftinije posebno kada se radi o razlikama u cijeni od 30%, 40% ili čak i više ponovno moramo uzeti u obzir što kupujemo. MicroSD kartica nije auto pa da očekujemo da će raditi 10-15 godina to je mali komadićak hardwarea koji će neminovno prije ili kasnije prestati raditi bez nekog očitog razloga. Kada memorijska kartica kihne s njom će kihnuti i svi podaci spremljeni na njoj. To je dodatni razlog zašto je moja preporuka kupiti brendiranu karticu iako je u startu nešto skuplja. Kako cijene kartica nisu neke astronomske onda ni te razlike u cijenama u odnosu na “no-name” proizvode nisu tako velike. Uz prilično duge periode garantnih rokova neki proizvođači poput SanDisk-a i Lexar-a kao standard u paketu dodaju i pristup softwareu za recovery. NAPOMENA br.1 Radite redovite backupe kartice NAPOMENA br.2 Ukoliko posjedujete uređaj koji koristi SD kartice kupite microSD karticu sa adapterom kako bi je mogli koristiti i u tom uređaju NAPOMENA br.3 Kupovati karticu kapaciteta manjeg od 64GB u današnje vrijeme zaista se ne isplati
Par kartica iz trenutne ponude dućana sa informatičkom opremom
Ovo je već masu puta prožvakana tema ali je isto tako i uvijek aktualna. Nažalost. Prometna je kultura, opet nažalost, samo jedna od rak rana ove zemlje i upravo je nevjerojatno kako nešto tako jednostavno može stvarati takve količine problema, nesreća, lakših i težih tjelesnih ozljeda, invaliditeta i smrtnih slučajeva kao što ih u lijepoj našoj stvara upravo taj najobičniji tranzit od točke A do točke B.
Jasno za potrebe ovog teksta neću se referirati na ubojice koji pod utjecajem droga i/ili alkohola sjedaju za volan jer za takve ljude osobno ne bih trošio novac poreznih obveznika niti na bilo kakve sudske procese. Ako si izazvao nesreću pod utjecajem pravac zatvor a dužinu odnosno trajanje kazne rangirati sukladno počinjenom prekršaju te nastaloj materijalnoj, nematerijalnoj i tjelesnoj šteti, ozljedi, ugrozi i doviđenja.
Referirat ću se na ove svakodnevne vozače koji na svom putu na ili sa posla čine takve gluposti za volanom motornih vozila, motocikala, skutera, kamiona, bicikala, romobila i sličnih transportnih naprava s kojima sudjeluju u prometu kao i genijalaca koji sa Ford Tabanićem ili Cipelcug GT-om obavljaju svoje dnevne tranzite. Svi iz navedenih kategorija neka se smatraju obuhvaćeni sljedećim nefiltriranim tokom misli.
Dakle jutro je, zimsko i oko 7 je još uvijek relativno mrak, ulična rasvjeta još radi i supruga, djete i ja sjedamo u naš auto od milja zvan Plavi Grom (plave je boje i jedno vrijeme je zbog kvara na ispušnom sustavu zvučao identično ko primjerice GTR NISMO mada je daleko od spomenutog gospodina kako konjažom tako i motorom) i krećemo na uobičajenu jutarnju trasu. Ukupno prijeđem cca 15 km dok odbacim dragu do posla pa klinca u vrtić i potom i sebe odfuram na job. To je cestovnog vremena cca 35-40 minuta. To kaj ja vidim i čemu sam neki puta i direktno izložen u tih malo jačih pola sata je takva količina prometnih prekršaja počinjenih od strane ali baš svake kategorije sudionika u prometu (u što uključujem i sredstva javnog gradskog prijevoza) da me uopće ne čudi da je razina stresa i anksioznosti s kojom se prosječni vozač upušta u promet već sama po sebi povišena.
Imam vozačkog iskustva nešto preko 15ak godina i unutar tog perioda operirao sam sa motornim vozilima od Škoda Fabia, VW Polo, Peugeot 506, BMW 325 TDS, Peugeot 5008, NISSAN Qashqai, Chevrolet Aveo Sport, Chevrolet Aveo sedan, VW Caddy, MB Sprinter 318, MB Sprinter 418, MB Sprinter 518 dakle ipak mislim da nekog vraga o prometu znam obzirom da sam tijekom tog istog perioda bio sudionik u prometu u još 5 zemalja osim Hrvatske što se gospodarskim a što sa osobnim vozilima. U tih istih 15 godina skupio sam ravno 2 kazne za prebrzu vožnju (kad prvi put sjedneš u Qashqai i ni ne skužiš da se peglaš 162 km/h po praznom autoputu jer uopće nemaš taj dojam brzine) i jednu za nepropisno parkiranje (još jednom hvala predragom susjedu koji mi je zvao policiju) ali i to je dio vozačkog sazrijevanja.
Ovo što gledam zadnjih cca 5 godina na cesti primjerice nije. Jer takvim zahvatima na cesti ne sazrijevaju vozači već idioti (to je politički korektan izraz) jer drugog opisa za takve niti nema. Krenuo bih sa jedne strane ali ne znam koje….obzirom da sam i sam vozač i da ne bi ispalo da radim neku protekciju idemo krenuti sa te strane.
VOZAČI MOTORNIH VOZILA
Zamolio bih sve cijenjene vozače da za početak kada sjednu za upravljač svog vozila – OTVORE OČI, mobitele stave u džep ili torbu, upale radio (ja osobno bih preporučio Radio 101 – ne nisam plaćen za reklamu) i opuste se. WUU-SAAA jbo vas živčane. Da i ja imam suprugu kojoj se ujutro neda izać iz kreveta i da i ja imam klinca koji bi se bio u stanju spremat do podnevnog Dnevnika….i kaj onda?! Namjesti alarm 15 minuta ranije, stresi ženu iz kreveta 15 minuta ranije, zbudi dijete ranije i onda nebuš na cesti imao “razloga” divljat jer TI kasniš na posao ni kriv ni dužan. Ako ipak kasniš misliš li da postoji razlika između zakasniti 5 minuta i 15 minuta – NE. U oba slučaja si zakasnio. E sad ako ti je šef neki nad*kani mudonja onda buš slušao epske priče o tome kako on nikada u 30 godina svog staža niti jednu minutu nije zakasnio, nikada na bolovanju nije bio, vlastoručno je oslobodio Knin dok je ljevim krošeom nokautirao Rockya Balbou i slično – NOSI SE S TIME. Ako je pak normalan sve je 5 ali nije bianco karta da to radiš svaki dan. S druge strane ako ti kasniš da li je to razlog za vozit 80+ km/h po primjerice Maksimirskoj, ili proletavat kroz semafor na “žuto” koje se crveni još dok ti je lampa u vidnom polju – NIJE. Vratimo se unazad – KRENI RANIJE. Nije 250 vozila sa svojim vozačima i putnicima pored kojih izvodiš sve te idiotarije , kao ni 528 pješaka, 12 biciklista i ona dva luđaka koji voze skutere na kišno zimsko jutro krivo što ti prijatelju nisi u stanju organizirat jutarnji dio dana. Promet je jednostavan; semafor je Bog i batina, zebra je za pješake ne očekuj da će oni stat i gledat već je red da ti usporiš do 10 km/h da tebi netko od njih ne sleti na haubu prije nego opališ po kočnici prokližeš 12 metara i staneš, onaj trokut naopačke ti znači da si ti zadnja rupa na svirali, onaj kvadrat što stoji na svojoj špici znači da si ti baja a svi drugi čekaju šta ćeš osim ako imaš zebru jer tu je pješak baja (vidi gore), žuto iscrtkana traka NIJE za ekipu koja se JAAAKO žuri već za javni gradski prijevoz u koji spadaju autobusi(ako si pametan tih luđaka se pazi posebice u Zagrebu), tramvaji i TAXI vozila (ovo je isto kategorija koja od kad je prvi natandrčio taj naptis TAXI na krov misli da su oni izmislili i ceste i promet a od pojave Cammea, Uber, Bolta i ostalih materina taj se istančani osjećaj potencirao na entu), ako naletiš na kakvo križanje bez semafora i znakova svi koji su ti s desne strane (to je ona na kojoj je suvozačko sjedalo) su baje a ti nisi i čekaš njih. Ima toga još ali za do posla i nazad ovo je više-manje sve kaj ti treba da na cesti ne izgledaš ko budala, da nekoga ne ubiješ nego da dođeš na posao i doma ko više manje normalan čovjek. Eh da mali dodatak kojeg mi jednom jedna vrlo mudra žena vrlo jednostavno pojasnila. Ako motor zvuči brrrrrrr onda si OK, međutim ako zvuči BBBBRRRRRRRRROOOOOOOOOOOOOOMMMMMMM prilično je sigurno da se voziš prebrzo.
MOTOCIKLI/SKUTERI/BICIKLI
Jooj majke vam ga spalim ja mislim da ste mi vi najgora kategorija. Jes vozača ima stvarno ubojica koje bi preventivno trebali zatvorit jer će prije ili poslije nekoga ubit ali to kaj vi ekipa na dva kotača radite to nije za vjerovat. S jedne strane najglasniji ste kada treba upozoriti da ste vi skoro pa najugroženija vrsta sudionika u prometu (BTW niste – pješaci su i točka kraj priče) i da na vas nitko ne gleda jer niste ni auto ni pješak…pa jasno kad ste motociklist/skuteraš/biciklist. Svako jutro idemo istom rutom na posao i svako jutro vidim jednog te istog samoubojicu koji bu u zatvor ili bar na teške antidepresive oteral jednog vozača minimalno prije ili poslije. Relacija o kojoj govorim je potez Maksimirski stadion – okretište Dubrava odnosno Maksimirska (BTW danas sam te vidio i kod Mašićeve) e na toj relaciji ima lik/čovjek/biciklist/luđak/idiot, nisam ni sam siguran kako ga svrstati, koji uredno tu relaciju vozi po srednjoj dvostruko punoj crti vrludajući čas u svom a čas u suprotnom smjeru. Bolesnik. Ako imaš kakvu terminalnu dijagnozu pa te za život zabole idi brate na Savski most i doviđenja pa ne moraš životne probleme nekome ni krivom ni dužnom nabit jer tebe za tvoj vlastiti život nije briga. Da uopće ne komentiram sve moguće prometne zavrzlame tvog sudjelovanja u istom zamislimo samo da je tlak neki čudan da nisi srkno kavicu prije pokreta i da ti se jednostavno malo prišvingla (zavrti ili za gastarbajtere smanta) i zanese te samo 30-40 cm i R O K !!!! glavuđom o šajbu taman negdje kod kuta gdje je najtvrđa i baci te nazad od udarca i onda još iz tvog smjera barem jedan set kotača (jer ljudi voze prema propisu cca 50km/h) TUP-TUP TUP-TUP. Sad zamisli da svira Vatra – Svijetla i sirene (BTW ni oni me ne plaćaju za reklamu) kao pozadinska muzika. Voziš se sav u sivom i/ili crnom, svjetla nemaš, na tebi se reflektira NIŠTA i ko bu kriv?! Ti. Samo ti buš vozil monocikl sa angelekima a ja bum gutal normabele jer sam te ja dokrajčil. Motociklisti i skuteraši – vi ste mi posebno dragi i baš pri srcu i mislim da u 15 godina vožnje po razno raznim cestama nisam vidio više od vas 10ak koji znaju što rade i ponašaju se sukladno regulama ali i zdravoj pameti. Preticanje kolone vozila (jer to radiš kad se gariš po srednjoj crti između traka jer jbg pa ti si uzak i možeš proć) je kršenje Zakona o sigurnosti o prometu. Zamisli da u toj kolonetini jedan vozač da žmigavac (BTW to vam svima osim biciklistima i pješacima dođe u standardnoj opremi) i prestroji se i pri tome razljepi tebe pod sebe i/ili drugo vozilo TI si kriv a opet ja gutam tablete jer kolki god si pacijent mislim da to nije razlog da te se ubije. Nije bitno ako imaš samo dva kotača smatraj se autom i na taj način se ponašaj u skladu sa prometnim pravilima.
PJEŠACI
Dragi moji voljeni pješaci. Ima dana kada sam dijelom dana ili cijeli dan dio vaše kategorije i moram priznati da ste vi rupa na svirali koja se nalazi dva metra iza one zadnje. Vas ekipa nitko ne doživljava ma ne 5 nego ni 1%. Imam osjećaj da vas se kao skupinu u prometu doživljava kao usputne prepreke koje “baš sada moraju prelazit ulicu na označenom pješačkom prijelazu a meni se žuri doma a ti gadovi uopće nemaju osjećaj da mi u mojoj žurbi smetaju” pa eto ponekad vam netko i stane jer je zamjena šajbe čak i preko kaska kompliciran i relativno dugotrajan zahvat a izlazak prometne policije na uviđaj da i ne spominjem. Doduše ima i među vama kukolja da ni bi bilo da je itko u prometu bezgrešan. “Idem ja polako onako s noge na nogu preko zebre, jer ja sam tu car a vi bando u autima čekajte, i gledam si video kojeg mi frend poslao preko WhatsAppa i vrištim od smijeha ili pričam si sa BFFicom na telefon i dogovaramo kaj bumo oblekle navečer” – Aaaaaaaaa majku mu milu nitko ne traži od vas da trčite, da poskakujete u troskocima ali zar je tako teško barem tih par metara se koncentrirat na tu zebru i imati toliko obazrivosti pa je proći jednim barem relativno žustrijim ili produženijim korakom. Ja sam debel, ono fakat debel, al kad idem preko zebre onda produžim malo taj korak. Ne zato kaj se bojim da bu me netko udaril, jer tko bi htio totalku na autu, već zato kaj je red i kaj mi je uvijek mantra bila ajmo se potrudit da promet uvijek “teče”. Osobno bi me jako razveselilo kada bi postojale kazne i za pješake za laprdanje na telefon prilikom prelaska ceste na označenim pješačkim prijelazima koji nisu regulirani semaforom. Gle u tom trenu ti sudjeluješ i to aktivno u prometu jer je tvoje dupe na toj istoj cesti i ne vidim gdje je tu problem.
BONUS KATEGORIJA – POLICIJA i PROMETNI REDARSTVENICI
E vama treba spomenik u najmanju ruku veličine Kipa Slobode sagradit i to povrh Dinare na 1831 metru visine da ga se skoro iz cijele Hrvatske može vidjet. A treba ga nazvat Kip Nema-nas-ni-za-lijek-kad-nas-trebaš. U ovoj zemlji jako puno ne radi svoj posao i puno toga (skoro sve) treba iz korijena mijenjat ali to kako vi ekipa postojano držite kažiprst u nosu a mogli bi punit državni budžet a time i budžet svog resornog ministarstva/grada/općine e to je na jednoj sasvim novoj i neviđenoj razini. Imam osjećaj samo da ta grana (prometna) policije radi ali stvarno radi svoj posao u gradovima (ne ovo zujanje po autocestama nego dođi pajdo u centar) to bi takve pare zgrnulo da je to strava. Ovi prometni redarstvenici imaju iste ovlasti kao i prometna policija (potvrdili mi u MUP-u) al bog te dragi neće neki dan me auto nasred zebre skoro zgazi (jbg u žurbi je čovjek bio a ja krmak debeli baš sada našo geguljit se preko ceste) a prometni redar doslovno 2 metra dalje naslonjen na zidić i dr*a po telefonu. Jbg i ja nečovjek, valjda jadničak samo pauzu uzeo. Nije ni njima lako. 5 minuta poslje izlazim iz pekare ispred mene po nogostupu bijeli Smart (čudan naziv obzirom na idiota za volanom) ide lik skreće pored tog istog redara uključuje se u promet preko zebre (rizol mu je tu niveliran sa cestom) i ode dalje a ovaj lik i dalje dr*a po telefonu. Pa jbg čovjek je na pauzi a ako nije vidio Smarta nije ni čudo da nije vidio ni mene, ipak sam još uvijek malo manji od Smarta.
Eh opet kad pomislim ako bi oni radili svoj posao možda bi onda i kriminalisti radili svoj, pa DORH svoj, pa zamisli da Ministarstvo Financija počne radit svoj posao, pa recimo Ministarstvo Gospodarstva…i onda se probudim jer zvoni alarm bog te, radni je dan aaaaaajmoooooo što bi reko Mamić. Idem prošetat psa, probudit ženu i dijete pa lagano “stiskat gas” da se svi spreme na vrijeme i onda se vozit po Maksimirskoj 45 km/h i gledat ubojice i samoubojice šta izvode majke ima ga spopadrljim….
RE-Ž-IME
Jeste ikad vidjeli kako si recimo skuter zna “presjeć” zavoj preko nogostupa ili primjerice kako se biciklist vozi jednosmjernom ulicom ali u pogrešnom smjeru? Jeste ikad vidjeli da pješak penzić “brzinski” pretrči tri trake preko Avenije Dubrovnik da stigne na tramvaj ili kako djeca istrče iz autobusa čim ovaj do pola otvori vrata na stanici i onda pretrčavaju cestu? Jeste?!?! Ma daaaj?!?! Zamislite ovo…..(BTW sada svira recimo Disturbed – Indestructible eh tek me oni ne plaćaju)……
Ide auto i skuži neki mali čep al vidi rupu pa brzinski niža i gas pa preko nogostupa sreže zavoj, pa uleti u jednosmjernu jer mu je tuda kraće pa presječe recimo Vlašku da bi došao u smjer koji mu odgovara pa primjer kod Kvatrića iza tramvaja prereže preko trga da dođe do Šubićeve…..rekli bi idiot, budala, debilčina…ja bi se složio sa vama… a sada bih vas zamolio da razmislite o odlomku iznad, pa ovome tu i na kraju se zapitajte:
Što ja kao sudionik u prometu ma na koji način taj tren u njemu sudjelovao mogu napraviti da taj isti promet bude siguran i u skladu sa propisanim zakonskim regulativama ali i zdravim razumom?
Gledam zadnje vrijeme (nekih 15-20 godina) kako ti naši jadni političari zgrću i fotelje i novce i kvadrate i mislim si pa što i mene negdje taj golub nije barem okrznuo pa da se dočepam nekih 60-70 kvadrata da je 1-1. Pa ja to nebih mogao zaboravit ja bi to ko plaketicu uokvirio na zid. A oni jadni ljudi zaborave upisat kuću sa bazenom.
Evo sada zadnje razvlače ove jadne zaposlenike APN-a direktore, pomoćnike ravnatelja a samo zato što su ljudi u svoj toj sili stanova što ih se gotovo džabe dijeli odlučili i sami predat papire ljevom rukom a opalit si žig desnom. I sada smo mi svi ljuti na njih i nemamo razumijevanja za jadnog čovjeka “kojeg je sram koliko nema” pa si pribavlja eto socijalni stan u Zagrebu ili čovjeka koji je jadan morao ČEKATI (mora da mu se svi u agenciji smiju) dvije godine kaže on da bi onda dobio stan u najam sa mogućnošću otkupa i to 60 kvadrata. Samo. Plaća najam 60 kvadrata u Zagrebu 23kn po kvadratnom metru što je manje od 200€ mjesečno i kad odluči kupiti kupit će ga po povoljnijoj cijeni i odbit ćemu se iznos tog najma koliko ga bude unajmljivao i od te tržišno niže cijene.
Al vi svi ne kužite. On je jadan zagrizao u 60 kvadrata i da bi ih “ukrao” još je morao i čekati dvije godine. Hahahaha, Pa stranačka i ekipa sa posla mu se vjerojatno trga od smijeha da je čovjeku neugodno. A neki tamo portali i novinari još tu njegovu sramotu razvlače po koje kakvim člancima. Ma sram vas budi bilo. Pa sve je po zakonu. To što je on pomoćnik ravnatelja agencije koja će mu taj stan “dati” to nema veze. Kaže još uvrijeđeno “Zar smo mi zaposlenici APN-a građani drugog reda?”
Ne. Niste dragi pomoćniče ravnatelja očito ste građani PRVOG reda jer si stanove trpate po džepovima iz PORVOG reda. Jedna Hrvatka Lutrija, jedan Franck, jedan Ledo, jedan Dukat su firme sa dovoljno integriteta da njihovi zaposlenici ne mogu dobiti čak ni pišljivi poklon paket od 100 kn na nagradnoj igri mi imamo i državu i ministarstvo i agenciju kojoj je najnormalnije da ti kao pomoćnik ravnatelja ili lik prije tebe kao direktor uopće imate obraza predati papire pa sve da ispunjavaš uvjete 100 puta trebalo bi ti biti jasno da je to MORALNO POGREŠNO. Da ima ljudi koji NISU pomoćnici ravnatelja, koji NISU direktori, koji se ne razvode od svojih supružnika na 3 dana samo da ispune uvjete da bi dobili kredite, povlaštene cijene, stanove i sve ostalo što mi kradete u MOJOJ zemlji.
Ali ti i tebi slični kao ni taj poglavnik koji vam je svima na čelu nemate pojam što je to MORAL, nije ni čudo kad to nemožeš na tekući stavit, pa je uzalud trošit energiju gurat ti nos u tu lokvu nasred dnevne sobe kao nekom štencu što ga učiš da se neke stvari obavljaju van kuće. Pravo je pitanje kada će ovom narodu biti dosta? Mi Hrvati (hahaha jbt zvučim ko na tribini) mi imamo toleranciju kakvu nema niti jedan drugi živući stvor u svemiru. Mi smo otporniji i od žohara majke ti, jesmo jer kolko god nas gazite i ljevi i desni i centralni nama nikada dosta. Mi bi uvijek još. Dočepali se onda i gastarbajteri vlasti pa je krenulo masovno naseljavanje svih većih gradova u Hrvatskoj. Split, Rijeka, Pula, Zagreb… Ovo prema Slavoniji vam nije interesantno jer jbg tamo je ravnica na kojoj treba radit a niste s tim genima kamenim navikli.
Ljepa moja i ljepa naša je malo po malo, kako mi je baka prije preko 20 godina govorila, postala ljepa vaša. Malo po malo uzeli ste komadić po komadić a i danas imate tempo kvadrat po kvadrat.
Cijela je ova zemlja nikla na “rodjaćkim” vezama i “kumskim” poznastvima pa nije onda ni čudo da se i jedan mali pomoćnik ravnatelja nije okuražio tih bjednih 60 kvadrata uzet, pa nije ni on ko kamen bačen u vodu – GLUP.
Prije svega bih volio napomenuti da nisam nikakav geek niti se ja razumijem išta u rootanje mobitela i ostale kerefeke. Mene je moj klinac (6 godina bu sad za koji dan) krenuo maltrat da bi on svoj mobitel. Razmislio sam sa suprugom dogovorio, izvadio iz ladice svoj “stari” P9Lite i odlučio ga složit tako da ga mogu mirne duše dati 6godišnjaku u ruke. Malo zdrava pamet i logika, malo frend Google koji sve zna, malo još pokoji forum ili YouTube i složio sam nešto s čime samo supruga i ja bili zadovoljni. Izraz lica i sjaj u očima kada je dobio svoj mobitel u ruke neću uopće komentirat a miran san koji smo supruga i ja imali isto tako.
Ima 3 dana u tjednu kada mu je telefon otključan za korištenje na po sat vremena s time da se telefon zaključa u 20:00 i do 09:00 nula bodova. Ima nekoliko igara i YouTube Kids i ako i želi nešto instalirat ja mu to moram odobrit šifrom koju sam ja odabrao. Mogu je ukucati direktno na njegov telefon ili mi može poslati poruku kojom traži odobrenje makar ja bio u Kurdistanu. Mogu mu davati dodatno vrijeme a mogu i zaključati telefon kada god želim. Kad ga negdje zgubi ili zgura u garnituru mogu pustit zvuk na njegovom telefonu sa svog da ga lakše nađemo. I još par stvari o kojima u nastavku – nama VRH.
“Tata, mama mogu ja dobit svoj telefon?Onako u pol ručka da se zagrcneš…”
Došao je i taj trenutak kojeg ste se pribojavali, bilo je neizbježno ali ipak ste se nadali da neće možda još neko vrijeme ali što želja da udovoljite svom djetetu, što ono dječje dosađivanje, što pritisak vršnjaka i eto vas pred zidom a na zidu ogromni grafit – SMARTPHONE.
Istina jest da je nekada ta cijela priča bila znatno nedužnija i jednostavnija. Usudio bih se čak i reći pametnija. Uređaji su bili relativno jeftini, kupio si bon i rastezao si ga do ludila. Imao si dva ili tri reda u c/b i opciju za poslat i primit SMS ili poziv. Faca si bio kad ti je prvom u društvu zazvonio STAR WARS kao melodija zvona a ZEDGE je bio site kojeg se posjećivalo na dnevnoj bazi.
Danas telefon nije samo spravica za poslat i primit SMS ili poziv. Danas je u taj čušpajz uletila još gomila i sadržaja i načina komunikacije, danas u džepu nosite cijeli INTERNET sa svim njegovima vrlinama i manama i sada je došao trenutak da ta širom otvorena vrata predate u ruke svom dragom voljenom nevinom djetetu. Ako vas je malo oblio znoj i stisla nelagoda to je OK – normalni ste.
S druge strane i ako zanemarite da “svi imaju mobitel” ako zanemarite “jooj daaj pa nije to pištolj” i slične komentare razumni ste i jasno vam je da u današnjem svijetu jurnjave i trčanja postoji tren kada vaše dijete treba dobiti telefon da bi ste mogli sa njim biti u kontaktu ali ima li neka mogućnost da ipak zadržite kontrolu, nadzor. Ne iz nekih diktatorskih nego iskrenih roditeljskih razloga jer znate čega sve na svijetu ima i znate da nije vrijeme da sva ta bujica i dobrog i lošeg nezaustavljivo krene bez ikakvog filtera.
Smirite se jer nemate brige. Rješenje postoji i jednostavno je i ako se karte odigraju pravilno veza vas i vašeg djeteta postat će još čvršća. Idemo nabavit i pripremit prvi smartphone za vaše dijete.
1. ODABIR UREĐAJA
Budimo realni danas svi klincima iz nekih neshvatljivih razloga kupuju high end uređaje – čemu. Razmislite realno za što taj mobitel treba služiti. Poruka, poziv, video poziv, Viber, WhatsApp, Facebook, Instagram, Twitter, igrice, bla bla bla….. Vašem djetetu NE TREBA iPhone 800 sa 500GB i Ultra 64k HD QLED ekranom osjetljivim na niski prelet tigrastog komarca sa 34 kamere od 208 MP prepoznavanjem lica, osmjeha, auto korekcijom ljepote i svim ostalim drangulijama kojima su mobiteli nakrcani a vašem djetetu su apsolutno nebitni jer u konačnici bitno je to da vi šaljete poruku koja glasi: Vjerujem ti i zato ti dajem mobitel na korištenje.
Danas (početak 2020 godine) moja preporuka bila bi nešto iz Huawei flote a preporučam potražiti uređaj na Njuškalu ili dućanima koji se bave otkupom pa samim time i prodajom rabljenih uređaja. Modeli o kojima pričam su P9, P9Lite, P9Mini, P10, P10Lite a ako nađete za razumne novce može i P20 ili P20Lite. Pro verzije mislim da su preskupe i prejake pa samim time ih neću ni više spominjati.Evo nekoliko primjera što sam ja danas iskopao na:
Pored tog inicijalnog troška uračunajte u cijelu priču i dodatnih okvirno stotinjak kuna za nekakvu silikonsku masku i zaštitno staklo (kaljeno – no shit folije i ostale gluposti) – da ovog zapravo ima na e-bayu, gearbestu, aliexpressu i ostatku interneta za đabe pare ali ja pričam o onom trenu da sve riješite u “jednom šusu” i ne čekate maskicu za mob 4 tjedna.
Kada tražite po Njuškalu gledajte oglase na kojima vidite slike koje pokazuju da je vlasnik sačuvao sve i kutiju i iglu i navlaku za slušalice i sve te stvari koje većina “normalnih” ljudi ne čuva bar ne 2 godine. Ako vlasnik u kompletu prodaje i masku i staklo (jer kaj će mu) još bolje.
2. PODEŠENJE UREĐAJA
OK sada imate telefon i kaj sad. Sada kreće zanimljivi i zabavni dio. Prvo da bi obavili inicijalni setup na bilo kojem smartphoneu treba vam mail account. Tu u igru dolazi fenomenalna aplikacija koja spaja sve platforme a zove se Google! Da Google ima i zna sve a ima i povezanu aplikaciju koja se zove Family Link. https://families.google.com/familylink/
Aplikacija vam omogućava da kreirate pridruženi korisnički račun svom računu – odnosno dječji račun bez obzira na to da li je dijete punoljetno ili ne. Vrlo lako se dodaje supružnika i njemu dodijeljuje ista administrativna prava tako da vas nebi draga zvala da nadodate još 15 minuta na dnevni limit taman usred kontre u finalu LP na egalu 10 minuta prije kraja tekme dok ste sa kumom i ekipom u lokalnom bircu.
INSTALACIJA/PODEŠENJE/SETUP kako tko voli– na svom uređaju skinete Family Link pokrenete ga i kroz prvih par ekrana prođete jer vam se na njima prezentiraju razne funkcionalnosti aplikacije. – kreirajte dječji mail account NAPOMENA Kada ovo radite imajte na umu da će jednog dana (to je postavka aplikacije, sa 13 godina (mislim da je u HR isti limit ali treba provjerit jer limit ovisi o zemlji u kojoj ste odnosno koju koristite za kreiranje accounta) djetetu na njegovom telefonu iskočiti obavijest da li želi ili ne želi preuzeti kompletnu kontrolu nad svojim accountom (na to nemrete nikako utjecat) pa se potrudite da i taj mail account ima smisla. Naime Google cijelo vrijeme prati što određeni account gleda, sluša, koristi i takve sadržaje filtrira te na taj način radi najusmjereniji personalizirani marketing moguć. Pored toga mail adresa vam treba za registraciju na svakojake forume i slično a kasnije u životu i za ozbiljnije stvari pa probajte izbjeći mailove poput ljubičica2016@gmail.com ili dragonborn2020@gmail.com…. Ako se dijete primjerice zove Petar Perić probajte sa userom tipa petarp ili pperic ili pericp ili petarperic uglavnom kužite kaj mislim – kad ste kreirali mail account za dijete uzimate njegov mobitel i na njega instalirate aplikaciju, pogađate, Family Link te pratite upute za instalaciju i inicijalni setup koje su jednostavne do bola S aplikacijom Family Link možete odrediti interval vremena kada je telefon zaključan za korištenje što vam omogućava da primjerice kroz tjedan kada klinci idu u školu a mi na posao zaključate telefon kroz noćni period a raspon od kada do kada određujete sami.Aplikacija omogućava i ograničavanje vremena upotrebe što je isto odlična stvar jer ako postavite vremenski limit na primjerice 2 sata to znači da dijete može upotrebljavati svoj telefon sve dok ne dođe do 120 minuta pa makar to bilo i 120 puta po 1 minutu nakon čega se uređaj zaključa u smislu da se zaključa ekran sa porukom RODITELJSKI PRISTUP i satom. Uređaj još uvijek bez problema može primiti poziv. S ovom funkcijom osim što će te eliminirati blejanje u mobitel cijeli dan potaknut će te s vremenom dijete da počne koristiti princip time managmenta što je vještina koja mnogima nedostaje a omogućit će djetetu da nauči kvalitetnije i efikasnije baratati sa vremenskim ograničenjima. Pored svega toga potaknut će makar iz čiste dosade i interes za alternativnim vrstama zabave i socijalnog kontakta. Family Link ima u sebi integriranu i funkciju real time GPS lociranja uređaja tako da ukoliko je jasno uređaj sa djetetom onda i vrlo precizno znate gdje vam je u datom trenutku dijete. Ovo je funkcija koja je odlična ali svakako preporučam pogotovo sa klincima koji su malo stariji tipa 10+ otvoreno reći da je ta opcija tu i da je aktivirana ali isključivo kao pomoćni alat za neke slučajeve nužda a nikako kao sredstvo špijuniranja i uhođenja. Budite otvoreni i ne lažite. Iskoristite cijeli taj proces da ojačate i izgradite mostove na da ih rušite. Ovo je važna prekretnica ali ne samo u vašem već i u životu vašeg djeteta. Poslije ovog ide davanje ključa od kuće/stana u ruke, prvi samostalni izlazak, pa onda kasno noćni izlazak… imate još par stepenica za prevalit pa napravite sve da to obavite kao tim.
3. DODATNE POSTAVKE
GOOGLE PLAYSTOREIdemo dodatno zaštiti dijete. Otvorite Playstore odaberite one 3 vodoravne crtice u gornjem lijevom kutu pa opciju POSTAVKE. Kada se otvori zaskrolajte red dva dole i prva opcije grupe KORISNIČKE POSTAVKE je Roditeljski nadzor. Kliknete. Kada uđete prvo na SLIDERu uključite opciju. Zaštićena je istom šifrom koju ste stavili na Family Link stoga oko te šifre budite kreativni jer ako vam je dijete probije u 3ćem pokušaju sve ovo i nema smisla. Sada možete odrediti kakav sadržaj Playstore uopće pokazuje. Ja sam granicu postavio na PEGI7 što znači da bilo kakva aplikacija koja ima oznaku primjerice PEGI18 na telefonu mog klinca neće uopće biti prikazana pa makar on u Search točan naziv napisao. Ovo nije 100% filter jer ako netko na Zombi koljačinu stavi oznaku PEGI3 i Playstore to prihvati jbg protiv toga ne mogu ništa ali zato imate onu zaštitu od instalacije bez vašeg odobrenja. Podesiti još možete i vrlo slična ograničenja vezano uz glazbu na Playstoreu odnosno nema eksplicitne lirike. YOUTUBE / YOUTUBE KIDSOvisno o dobi djeteta klasičnu YouTube aplikaciju možete ukoliko želite ukloniti ili onemogućiti sa telefona a instalirati YouTube Kids. To je inačica klasičnog YouTubea i sadrži hrpetine video sadržaja a preporuča se za gledanje djeci od 12 ili manje godina starosti. Samo instalirate, registrirate onaj isti mail account kreiran sa Family Linkom i to je to.Ako pak mislite da je vaše dijete prestaro ili “preodraslo” za YouTube Kids ostavite klasičnu inačicu instaliranu. Pokrenite YouTube kliknite na sliku accounta u gornjem desnom kutu, kliknite na POSTAVKE, kliknite na OPĆENITO i pri dnu kliknite na OGRANIČENI NAČIN RADA odnosno RESTRICTED MODE. Sada svi video zapisi koje su korisnici YouTuba označili kao sadržaj namijenjen za odrasle neće biti dostupan za reprodukciju. Niti ovo nije 100% sigurno rješenje ali je bolje nego ništa. GOOGLE / CHROMEAko ste odlučili ostaviti djetetu opciju surfanja internetom otvorenu pokušajmo ga barem zaštiti od neprimjerenog sadržaja. Na telefonu (njegovom) pokrenite Google pa u donjem desnom kutu kliknite na VIŠE pa zatim kliknite na OPĆENITO i zatim uključite SIGURNO PRETRAŽIVANJE odnosno SAFE SEARCH. Na taj način već sam GOOGLE / CHROME filtrira neprimjeren sadržaj u obliku slika, video sadržaja i kompletnih stranica te ih ne prikazuje u rezultatima pretraživanja. FAMILY LINK DODATNE POSTAVKEKada pokrenete Family Link i otvorite profil svog djeteta prva opcija koja se vidi odmah ispod slike je UPRAVLJANJE POSTAVKAMA – kliknite. Ovo vam otvara dodatne opcije kojima se može podesiti dosta pojedinosti uključujući i neke gore spomenute. Ovdje međutim možete odrediti koje aplikacije se na telefonu uopće mogu koristiti ali čak i koliko dugo vremenski se pojedina aplikacija može koristiti. Kompletno sučelje Family Linka je vrlo intuitivno i jednostavno za korištenje pa tako i ovaj dio koji vam omogućava da u svega nekoliko klikova odredite set pravila, ograničenja i dodatnih opcija pomoću kojih sudjelujete i to vrlo aktivno i u digitalnom dijelu života vašeg djeteta.
4. PODEŠAVANJE PRISTUPA SADRŽAJIMA NA SAMOM UREĐAJU
Sada finalni touch. Sve ste podesili, namjestili, sve imate pod kontrolom. Nemate. Telefon (smartphone) je kreiran tako da omogući svom korisniku da beskrajnu prčka po njemu i u beskonačnost gubi vrijeme igrajući se životno važnim funkcijama kao primjerice otključavanje telefona sa licem korisnika. Dakle ak su mi ruke zmazane ili mokre pa nemogu otključat telefon, zamisli operem/obrišem ih pa mogu. Poanta je da sada trebate “sakriti” ili obrisati aplikacije ili barem ikone do kojih ne želite da vaše dijete ima pristup. Prva koja mi pada na pamet je POSTAVKE. Dakle nema potrebe da po ičem unutra prčka barem u početku. Zatim tu je SAT (alarm) to je sada onako pola-pola ali osobno mislim isto tako nema potrebe jer to oduzima vama jednu od sitnih životnih radosti kada razgrnete zavjese i onako mamićevski u 6:45 ujutro milozvučno graknete “Aaaaajmoooooo”.Ovisno o modelu uređaja postoje razni načini kako “sakriti” ikone odnosno ukloniti aplikacije. Ako ih doslovno želite ukloniti onda kako to na većini telefona jest ulazite u POSTAVKE pa potom u APLIKACIJE (pa ovisno o modelu uređaja i verziji Androida još jednom APLIKACIJE) i onda redom uklanjate ono što ne želite da ostane na telefonu dostupno vašem djetetu. Kada radite deinstalaciju aplikacije ukoliko imate omogućen “desni” gumb sa natpisom PRISILNO ZAUSTAVLJANJE odnosno PRISILNO ZAUST. preporučam da ga uvijek stisnete jer na taj način zaustavljate pozadinski rad aplikacije i u potpunosti je zaustavljate. Kada taj natpis postane transparentan znači da je aplikacija zaustavljena nakon čega kliknete desni gumb sa natpisom DEINSTALACIJA odnosno DEINST. čim uklanjate aplikaciju sa uređaja. Kada postupak deinstalacije završi vraćate se na popis aplikacija i nastavljate dalje redom i po osobnim preferencama.Postoje i one tzv. PREDINSTALIRANE aplikacije ako i aplikacije sustava koje su važne za rad uređaja ili je netko grdno platio da ih se predinstalira na uređaj koje nećete moći deinstalirati sa uređaja. To ne znači da će one biti dostupne vašem djetetu. Njih ćemo “sakriti” od znatiželjnih očiju i razigranih prstića dječjih. Kako? Primjerice na Huaweiu P9 kada se nalazite na tzv. Homescreenu (to je onaj prvi koji se pojavi kada upalite i/ili otključate telefon stavite dva prsta baš na čistu površinu desktopa (radne površine) i razmaknite ih kao da želite povećati sliku. Otvorit će se posebna mapa naziva HIDDEN. U toj mapi biti će kvadratić sa znakom “PLUS”. Klikom na taj znak otvara se lista ikona/aplikacija koje možete klikom prsta označiti te pritiskom na gumb DONE/ZAVRŠI prebaciti sa desktopa (radna površina) u taj skriveni folder. Druga opcija na istom uređaju je tzv. PRIVATE MODE odnosno privatni način rada. On vam omogućuje da odredite slike, fileove, video i slično što je na mobitelu dostupno samo kada se mobitel pokrene u tom PRIVATE MODE načinu rada za što vam treba ili zadani uzorak zaključavanja (različit od onog kojeg možda koristite za zaključavanje telefona) ili otisak prsta ili PIN. Na P9 uređaju da bi došli do Private Modea sa dva prsta povucite s vrha ekrana prema dolje i odaberite PRIVATE MODE. Slijede kratke upute za podešavanje i to je to. Kada ste završili i pridružili sadržaje u PRIVATE MODE ponovno sa dva prsta povučete sa vrha ekrana prema dolje odaberete PRIVATE MODE i telefon se vraća u svoje uobičajeno stanje a sve što se pridružili u PRIVATE MODE se ne vidi i nedostupno je.Na uređaju P20 stvar je možda i jednostavnija. Odete u POSTAVKE pa SIGURNOST I PRIVATNOST pa ZAKLJUČAVANJE APLIKACIJE. Otvara se lista aplikacija i svaka sa desne strane ima mali SLIDER gumb kojeg ako aktivirate ta aplikacija postaje skrivena i nedostupna na uređaju odnosno ikona je još uvijek vidljiva ali kada je pokrenete traži vas autorizaciju lozinkom ili otiskom prsta. Uređaj P20 isto tako ima opciju PRIVATE SPACE koja funkcionira na sličan način kao i PRIVATE MODE na uređaju P9. Ova opcija je na P20 nešto “nabildanija” jer omogućava da imate nazovimo to dva profila na istom uređaju od kojih je jedan sakriven dok ga ne otključate sekundarnim otiskom ili uzorkom za otključavanje ili posebnim PINom.
5. NAPOMENE / DODATNE INFORMACIJE / SAVJET
Family Link ima i mogućnost da pregledate koje aplikacije i u kojem trajanju dijete koristi što vam može pružiti dodatni ili dublji uvid u stvari koje ga zanimaju što se ponovno može iskoristiti kao još jedna dodirna točka i zajednički interes. Postoji i zasebni servis imena Family Library koji vam omogućuje da sav na Playstoreu plaćeni sadržaj poput igrica, filmova, aplikacija, muzike i slično koristite svi članovi Family Linka bez da svaki član kupuje aplikaciju. Primjerice tata kupi TETRIS podijeli ga u Libraryu i svi članovi mogu ga najnormalnije igrati na svojim uređajima. Solidna stvar ako imate dvoje ili više klinaca koji žele istu plaćenu verziju igre ili si člana obitelji počastite filmom da ubije vrijeme na nekom dužem putovanju… Sjećate se one priče “Vjerujem ti i zato ti dajem mobitel na korištenje” sa početka. Pa to neka bude okosnica ove priče. Vi dajete uređaj koji ste vi platili na korištenje i jasno je da mora postojati neki set smjernica kako će to korištenje izgledati i što se od korisnika očekuje. Fora je i sastaviti pisani set pravila (nikako ugovor jer time implicirate da i vi imate neke obveze i dajete mjesta djetetu da nađe rupe u sustavu a vjerujte da hoće) i neka ga potpiše i djete i vi. Stavite ga na frižider i neka se zna kakve su sankcije ali i nagrade. Primjer dajte djetetu neki kućanski posao ili neka ima zadatak počistiti svoju sobu. Uspješno izvršenje bez gunđanja ili samoinicijativno pomaganje drugima u njihovim kućanskim poslovima donosi +5 minuta a svađanje, neposluh, izbjegavanje zadataka nosi -5 ili -10 ili -15 minuta ovisno o težini prijestupa. Dodatne minute moguće koristiti isključivo vikendom. Sretno…
Nitko ne zna kaj bi kuhal, stalno se vrte iste ideje u krug, očajnički se pretražuje internet za nekim receptom. Da, pa prvo dobrodošli u radnu populaciju kojoj je sve nekak uvijek na štopericu, a sad evo jedan brzinski recept. Neće vam trebati prstohvat klica mladog graška koje rastu na sjeveroistočnim proplancima Schwarzwaldskog gorja a bogami ni 3 sata crnčenja za štednjakom. Advent je i ionako svi jedemo tešku klopu i više nje nego bi trebali i onda kad čovjek treba skuhat nekaj onak za svaki dan za ručak ili večeru onda ne znamo kaj bi…ili znamo.
Namirnice su obične i najvjerojatnije nećete ni trebat do dućana znači već sada imamo puno pluseva a još nismo ni krenuli. Namirnice ali imajte na umu ovo je bilo za 5-7 ljudi tako da korigirati prema potrebi:
1 kg tjestenine; idealno fusilli ali mogu proć i penne ili eventualno spirali, macaroni ili bilo kakva tjestenina koja svojim oblikom dopušta da zadrži umak na ili u sebi
500-600 gr kobasica; ja sam koristio neke “univerzalne” za kuhanje i pečenje ali to sve ovisi o tome kaj imate u frižideru znači može, debrecinke, kranjske ili uopće ne mora kobasice nego narežite meso malo sitnije nego li za gulaš pa može i svinjetina i junetina i piletina i puretina ma što god želite
2 glavice luka; sad za one kojima je to bitno red veličine odokativno biljarska kugla mada kada meso dinstate na luku najlakše za zapamtit je koliko mesa toliko luka
1 žlica svinjske masti; može i neki drugi oblik masnoće tipa suncokretovo, biljno ili ako baš morate maslinovo ulje jasno dapače najbolje bi bilo jedno 20-30dg špeka narezat i hiti na vrelu tavu skup sa lukom i kobasama
2-3 kisela vrhnja; odnosno to je oko 360-600g ovisno čije kupujete a to je stvarno svejedno ali idite prema onima sa većim postotkom mliječne masnoće, količina je ovisno o željama ali ispod 2 ne bih preporučio
2 jaja; kokošja M
1 parmezan; to je cca 100g vrećica
15dg sira; oćete komad oćete našnitano baš svejedno
Što, kako, kada, koliko…. Ako ste kao ja onda bute si sve prvo pripremili, narezali, zmućkali….ako pak niste onda bute sve radili u hodu a nije da nemate vremena pa ajmo krenut.Tavu na vatru na najjače pa u tavu jednu jušnu žlicu svinjske masti onak muški jušnu. Kad se mast rastopi onda na vruću mast narezani luk i kobase na kolutove i dinstajte da se luk karamelizira. Kad je lukec fini slatkasti kad se sjaji i cakli onda su i kobasice gotove malo su se možda zažarile i to je OK jer ih i takve volimo.
Dok smo se igrali sa kobasama (ne cerekajte se bezobrazno) na drugom ringu voda posoljena je zakuhala i ubacili smo u nju tjesteninu. Kuhajte je točno koliko piše na pakiranju. Imajte na umu da će ta ista tjestenina provesti neko vrijeme i u pećnici. Tjesteninu ocijedite i nije nužno ocijediti i zadnji atom tekućine. Uzmite zdjelu i u nju umutite 2 jaja pa ubacite kiselo vrhnje i parmezan i izmutite u homogenu smjesu.
Sada sve one kobasice, onaj cakleni lukec i svu masnoći iz tave zasipajte na ocijeđenu tjesteninu i izmiješajte da se sva ta slast ravnomjerno raspodijeli. Pećnicu upaliti na 200°C, gornji i donji grijač (ak imate tu opciju ak ne nema veze). Prebaciti tjesteninu sa kobasicama u protvan (ja koristio stakleni pekač – lakše ga za oprat poslije – razmišljajte korak unaprijed) i po vrhu preliti ravnomjerno sa mješavinom jaja, kiselog vrhnja i parmezana. Ubaciti sve u pećnicu i na jedno 20 minuta sjednete i odmorite ili postavite stol ili bacite oko na facebook ili nešto. Možete povremeno baciti oko jer te pećnice znaju biti ćudljive. Kada primijetite da je preljev postao nešto manje tekuć (nakon cca 20ak minuta) otvorite pećnicu i na vrh poslažete našnitani sir tako da “pokrijete” cijelu površinu ili izvadite protvan pa na isti način pospete naribani sir nakon čega protvan ide nazad u pećnicu. Sa oba grijača prebacite na “gornju” ventilaciju (opet ako nemate taj način rada nije bitno) i pričekate jedno 10ak minuta. Gotovo!!!Krajnji rezultat, barem moj, vidite na slici. Narežite po principu lazanja i po želji dodatno pospite parmezanom natočite si piće po želji i dobar vam tek. Dodatne ideje, napomene, smjernice… Ljepota ovog jela je da možete iskoristi bilo kakvo meso, možete dodati i povrće samo u tom slučaju imajte na umu koje povrće je koliko vodenasto. Jednostavno je pa je nešto što tata može kuhati sa svojim djetetom i ispasti veliki kuhar a ugodno iznenaditi suprugu koja možda ima radnu subotu ili ona ode na frizuru a vi za promjenu skuhate nešto jer ne mora ona uvijek sve. Možda ste još solo pa eto brz i lak način da pokažete potencijalnoj budućoj da znate i vi neš servirat a da nije kuhano mobitelom. Primjetili ste da nisam spomenuo nikakav začin čak ni sol ili papar. Zato što nisam ničime ni začinio osim vodu za tjesteninu. Nije bilo potrebe. Možete posebice ako ne idete tragom kobasica recimo piletinu malo potpaliti sa curryem i malo ali malo Tabasco umaka. Pajcek se isto voli sa curryem i recimo feferonima a ako niste ljubitelj ljutog jednostavno taj dio preskočite. Jednostavan recept kojeg nije teško pripremiti za tipa sat vremena. Zelena salata, salata od rajčica ili krastavci onak s vrhnjem su sve dobre salate za uz ovo jelo. Što se popratnih pića tiče crno vino, lagana pivica svijetla svakako mada ima i nježnih tamnih koje mogu proć, proći će i gemišt.
Znači dva i pol sata prostora i to na nacionalnoj televiziji u tzv. “prime time” terminu dobilo je 11 kandidata za političku funkciju predsjednika/ce lijepe na naše. Polovica njih nije bila u stanju ili su svjesno izbjegavali odgovoriti na postavljeno pitanje od kojih su većina njih bila u rangu DA/NE što puno više govori o toj polovici nego što bi oni sami htjeli. Od druge polovice usprkos velikom uloženom trudu, a na nečijim se licima to jako vidjelo, broj razumnih i razumljivih odgovora je bio očajno i zabrinjavajuće malen.
Cijela ta farsa i parada hrvatskog političkog jada koju nam je večeras, vrlo perfidno orkestrirano kako nacionalnoj televiziskoj kući i priliči, uprizorio HRT pametnom čovjeku govori i potvrđuje da ono što kolektivno zovemo IZBORI to uopće nisu.Prvo niti jedno jedino pitanje koje je maestralni voditeljski dvojac uspio pročitati u “live” prijenosu sa samo jednim manjim gafom a usput skrečući pažnju kandidata na semafor sa replikama kao i onim sveprisutnim “kelnerom” koji je ko zna koliko puta pritrčao napuniti čaše i smatram ga jedinom osobom koja se u ta dva sata naradila, veze sa funkcijom predsjednika nije imalo. Iskreno nisu ni odgovori barem ne njihova velika većina bili “predsjednički”.
Ne želim nikako “navijati” za neke druge TV kuće koje bi to puno provokativnije napravile ali ako ništa drugo da smo možda imali tipa 2-3 sučeljavanja možda bi se i prosječni glasač malo bolje informirao. Ovako nam ostaje ovaj moralni cirkus kojeg sam se ne znam iz kojeg razloga uopće odlučio pogledati i konzumirao svaku minutu istog.Njih 11 žele biti predsjednici/ce ove prekrasne zemlje a nitko od njih pa ni trenutna obnašateljica dužnosti ne zna kakve ovlasti ta funkcija uopće ima odnosno NEMA. Svatko od njih će odvrnut slavinu meda i mlijeka i bit će nam tako da ćemo svi veselo plesat i pjevat u transu navale endorfina i adrenalina. BTW takvu reakciju imam i od reda čokolade a ista me ne zaskače mjesec dana prije toga. Mijenjat će se zakoni, korupcija, branit će se granica, korupcija, pijetet, korupcija, ćirilca, korupcija, pride, korupcija, pobačaj, korupcija, Franjo, korupcija, Tito, korupcija, 45-a, korupcija, 91-a, korupcija, za dom, korupcija, vjeronauk, korupcija, srbi, korupcija, Rvatcka, Rvatcka, Ajmoooooooo……. Jadno.
Moje mišljenje… Od njih 11 ljudi morate biti svjesni da u drugi krug ide 2 sa najviše glasova…Nemojte se uopće povoditi za ovom ili onom pričom i neka svima odmah bude jasno da u drugi krug ulazi dvojac iz fantastičnog trija Grabar-Kitarović, Škoro, Milanović. To je jednostavno tako, nažalost. Nešto novo bi možda dobro došlo da malo rastrese priču mada kad se sjetim zadnjeg puta kad je to nešto “novo” bio MOST – OMFG!!
To je ono iz čega ćemo birati. Razmislite dobro kakav finali izbor želite imati odnosno tko je taj jedan kandidat iz tog fantastičnog trija kojeg želite imati kao opciju u drugom krugu. Ja kad se zbrojim i podvučem crtu:
-kad sumiram što je i kako trenutna obnašateljica pokazala i kazala i to sve dok je aktualna nestranačka predsjednica i čak i tokom kampanje treba paziti što i kako govori
-kako jedan na svu silu želi biti centar ali ga vuče desno mada se on trudi da ne ide previše ali da može zagrabio bi i lijeve glasače ali sam onda opet desno
-jedan se posipa pepelom iako ne previše i ma kakav rezultat bio stoji iza njega dok nam pokušava dočarati da je on onaj isti karakterni ali zapravo novi kao Feniks uzdignut iz vatre
A jbg sjelo nekome ili ne ja znam za koga ću i nije mi bed reć da bu to Zoki a vi si dobro razmislite ali imajte na umu da stvarni život nije igrica i nebu “Milan Juričan Bandić” predsjednik (nažalost)… 😎
Da pogledali crtić u Cinestaru i ogladnili i kad vidi slučajnosti Lars&Sven odmah tu čim izađeš iz kina. Danas sam bio dovoljno smiren pa imam i par slika iako je ovaj odlazak na trenutak bio vrlo dramatičan. Naime klincu je nakon samo jednog griza burger pobegel iz ruku i zviz na pod!! Neee! A bio je hrabar miš i nije zaplako ali su okice bile malo vodene ali zahvaljujući genijalnim ljudima iz Lars&Sven burgera dobio je novi (free of charge – hvala još jednom ljudi) a uživo je u njemu beskrajno.
Sva mudrost svijeta na jednoj salveti
Danas sam probao SVEN burger. Da, da opet su me pitali i opet je bio MEDIUM !!! Bio je osim toga i prekrasno sočan, pecivo rahlasto ali gusto i sočno krumpirovo a opet žedno klasičnog umaka koji spaja salatu, rajčicu, pancetu i Cheddar u jedno iskustvo burgera, iskustvo okusa. Razmišljam o nekakvoj burger dijeti…nije ne izvedivo u kombinaciji sa dobrim KETO pecivom dalo bi se nekaj iskombinirat.
Poanta priče je da ma koji burger naručili jedna je stvar konstantna i uvijek ista i ne to nisu krumpirići. To je pristup, kvaliteta, znanje, želja, ljubav i strast kojom je protkan svaki burger. Nema tu neke magije, neke mistične čarolije zapravo je jako jednostavno – vrhunski sastojci, jasna i jednostavna vizija, puno ljubavi prema burgerima i rezultat mora biti savršen.
Idite i probajte nećete požaliti a ako nekome treba vodič ja se eto dobrovoljno javljam 😁
O svemu i ničemu, o tebi i meni, o vremenu i politici, o sportu i kuhanju, o ženama i muškarcima, o seksu i alkoholu, o ljubavi i mržnji a sve iz perspektive jednog objektivno neobjektivnog supruga, oca, muškarca…
Rođen, vele ljudi pa što ne bih i ja, u najboljim godinama 80-ima. Samo zbog toga znam sve o baš svemu…. znam kuhat, peglat, prat, čistit, vozim, pakiram, organiziram, perem prozore, radim ogroman broj kolača, imam duboko poznavanje o taktici gotovo svakog timskog sporta na planeti, sporazumijevam se na nekoliko stranih jezika, unutarnja i vanjskopolitička zbivanja u malom prstu, književnost, sedma umjetnost, računalne vještine, MS Office, gejmam ma potpuni sam paket moš me ženit…. E zapravo jok ženit me nemoš. Obavio sam i to a ovako divan i pun vještina i znanja kako i ne bi. Dijete, ma i to imam nemoš me na tanak led dobit nikako. Što je zapravo dobra stvar obzirom na moju stvarnu kao i volumetričku težinu. Narodski sam čovjek volim popit i pojest, nasmijat se i zapjevat, volim sve što vole mladi odnosno mlađi od mene ali poštujem starije to me naučili moji dok sam još balav bio.
Pričat i komentirat ću tu o svemu jer kao što napomenuh znam sve o svemu. Bit će tu svakakvih životnih doskočica, avantura, uspona, padova ma drame ali i komedije. Kuhat ćemo, pit, navijat, možda ćemo se i posvađat koji put ali to samo jača vezu. Pomirbenog seksa, osim sa suprugom, biti neće jer sam vjeran (to neka je između nas) i pošten suprug (malo samohvale nije nikog ubilo). Gdje sam stao? Aha, da svi će te moći sudjelovati, s vremenom, dok god je rasprava u okvirima kulturne, punoljetne, argumentirane rasprave.
Ovdje želim s vama podijeliti mišljenja, ideje, recepte, sreću, tugu i sve druge limune koje nam život da…
Čist List 
You must be logged in to post a comment.